Slučaj Alekse Jankovića iz Niša, koji se 2011. godine ubio zbog višemesečnog nasilja koje je trpeo u školi, rastužuje, opominje ali i obavezuje – na borbu protiv vršnjačkog nasilja, kako se sličan slučaj više NIKADA ne bi dogodio.

Emotivac. Hiperaktivan. Popularan među devojčicama. Dobar sin. Budući pilot. Sve je to bio Aleksa. A onda je postao simbol. Simbol surovosti vršnjačkog nasilja. Danas bi imao 18 godina. Imao bi, da je tog 10.maja 2011. godine video neki drugi izlaz.

Izlaz je za Jankoviće bio daleko, mesec dana, koje Aleksa nije izdržao. Tada su planirali da ga ispišu iz škole, u kojoj se njegova svetlost gasila, tokom osam meseci prebijanja, pretnji, pakla. Na kraju se i ugasila. Skokom sa trećeg sprata, pustio je da nasilnici „pobede“. Barem u ovom životu.

Četiri godine Jankovići žive sa uspomenom na svog Aleksu, koja boli, i opominje. „Aleksu niko nije ubio, to je njegov lični čin – najgori mogući, ali su mu dali ruku da se popne.“, kaže Dragana, Aleksina majka.

 

300 METARA DO NESREĆE

Nisu mogli Jankovići ni da naslute šta će Aleksa uraditi. A sada, nakon četiri godine, kažu da ga nikad ne bi upisali u tu školu.

– Presudni faktor za izbor škole u našem slučaju bilo je preseljenje i blizina škole. Da paradoks bude veći o izboru škole su odlučivali metri, konkretno 300-400m udaljenosti od druge škole, a ne reputacija škole koja nam je govorila drugo. Nažalost nismo imali predrasuda, kaže Dragana.

 

 

NEKI DRUGI ALEKSA

Već na početku su uvideli da je škola bila ruralnog okruženja i shvatanja ali to nije smetalo ni Aleksi, pa ni njima. Međutim oni koji su iskakali iz tog konteksta odmah su bili obeleženi, kasnije i izopšteni, kao i Aleksa.

Kažu da bi ga, da su znali što sada znaju, ispisali iz škole posle prve naznake nasilja.

– Ali se bojim i ne bih bila iskrena ako to ne kažem, da bi se u toj školi verovatno desio neki drugi Aleksa, zaključuje Dragana.

 

 PAKAO ALEKSE JANKOVIĆA TRAJAO JE 8 MESECI

  • Učenik sačekuje Aleksu ispred škole, obara ga na zemlju i šutira.
  • Isti učenik ga izvodi iz svlačionice i brutalno prebija u grmu ispred škole. Šutira ga i udara u glavu. Sve beleže školske kamere. Aleksa završava na infuziji u Vojnoj bolnici.
  • “Drugi učenik” fizički napada Aleksu i preti mu. I mlađi učenici iz šestog razreda pokušavaju da ga biju “po nagovoru starijih”. On se sakriva u automobil nastavnika, oni ga opkoljavaju i “ljuljaju”.
  • “Treći učenik” Aleksu hvata za vrat, šamara ga i pljuje.
  • “Treći učenik” sa članom porodice ulazi u odeljenje i verbalno nasrće na Aleksu, a fizički sukob sprečava Aleksina razredna. Aleksa traži pomoć psihologa i neuropsihijatra u niškom Kliničkom centru.
  • Nekoliko učenika preti Aleksi na Fejsbuku da će patrolirati krajem i da niko neće moći da mu pomogne.
  • Grupa na čelu sa “prvim učenikom” brutalno prebija Aleksu ispred restorana “Vazdušna banja”, gde je igrao fudbal. Aleksa završava u Vojnoj bolnici i na Neurohirurškoj klinici KC Niš sa potresom mozga, podlivima, modricama, gipsom na nozi, vrtoglavicom i povraćanjem. Pretili su mu da nikome ništa ne kaže jer njihovi roditelji imaju veze u policiji i sudu.
  •  “Drugi učenik” ga tuče ispred škole, a on udara glavom u drvo. Ponovo završava u Vojnoj bolnici, sa modricama i ogrebotinama.
  • Pojedini učenici jure Aleksu niz ulicu, ali on uspeva da pobegne. Neki učenici mu govore “P…o cinkaroška”, a neki da je “lud”, “retard” i “mentalan”. Gestikuliraju da će ga silovati.

 

 

UGAŠENA SVETLOST

Aleksa je bio svetlost koja je gašena postepeno, surovost vršnjaka , nezainteresovanost i bezosećajnost onih koji su trebali da mu pomognu je na kraju i potpuno ugasila, lomili su ga lomili i na kraju slomili.

– Aleksina sudbina je bila da on bude pilot nekog aviona, što je jako želeo i o čemu je maštao, a ne ova i ovakva, bolne su reči Aleksine majke.

– Govorimo deci o svemu onome što je Aleksa trpeo i doživljavao  sa svojih tek navršenih 14 godina, teško bi bilo i nekom starijem da se sa tim izbori. Ostaje poruka da za svaki problem ma kakav i koliki bio postoji rešenje. Aleksa, koji je bio veoma emotivno i osetljivo dete nije mogao da se izbori sa višemesečnim pritiskom i velikom nepravdom gde su njegove nestašluke izjednačavali sa batinama koje je dobijao, iako je potpuno jasno bio žrtva vršnjaka i nesavesnih pojedinaca škole.

 

Bolne činjenice

  • OSAM puta je Aleksa pretučen!
  • „Vođa“ nasilnika prema Aleksi je završio školsku godinu sa peticom iz vladanja. Aleksa je imao trojku.
  • O nasilju su bili obavešteni školski psiholog, razredni starešina, nekoliko nastavnika, školski policajac, policijska stanica Crveni krst.
  • Jedna od nastavnica podržavala je nasilje prema Aleksi, uz komentare „Neka su te tukli, trebalo je još!“

Tagovi: