Kada je u pitanju zaštita dece na internetu, naš fokus je najčešće na filtriranje i praćenje sadržaja koji gledaju. Međutim, jednako važan element njihove bezbednosti je njihova privatnost online.

Većinu nas je odgojila „privatna“ generacija koja je brižno čuvala svoj privatni život. Oni nisu drugim govorili o svom privatnom poslu i bili su oprezni u pogledu onoga što dele sa svetom. Iako smo te navike „nasledili“, danas se borimo sa sopstvenim komforom kako se tehnologija oko nas menja, i postalo je prihvatljivije,  ali se i od nas očekuje da delimo detalje o sebi, posebno na internetu.

Što se tiče naše dece, ona odrastaju u društvu u kome privatnost više nije sveta kao nekada. Ona prirodno ne vide zašto ne bi bilo pametno dati strancima privatne detalje o sebi (baš kao što često i u stvarnom životu imaju preveliko poverenje u strance.)

Doduše, većina nas verovatno ni ne radi dovoljno kada sprečavanje ovoga u pitanju. Srećom, postoje neki relativno jednostavni koraci koje možemo (i moramo) preduzeti da zaštitimo privatnost dece na internetu.

Neki od navedenih koraka su stvari koje roditelji treba URADE, a drugi su ono što moraju da NAUČE kako bi preneli svojoj deci.

Zaštitite privatne podatke

Iako će naučiti nešto od ovoga u školi (nadamo se), trebalo bi svakako da naučimo decu kakve informacije ne bi trebalo da dele na društvenim medijima, e-mejlu, forumima i sajtovim za razmenu fotografija.

Sa ljudima koje ne poznaju lično, deca nikada ne bi smela da dele svoje prezime, brojeve telefona, adresu, ime škole ili sportskog kluba ili grad u kome žive. Sve ovo su identifikacijske informacije koje bi drugi mogli koristiti za njihovo dalje pronalaženje i kontaktiranje.

Kako ne biste previše uplašili svoje mališane možete im reći da ima nekih loših ljudi napolju i da je to poput igre žmurki. Da li bi informacije koje nameravate da date pomogle da vas pronađu? Ako je tako, nemojte ih deliti.

Naučite ih takođe da nikada, nikada ni sa kim ne dele svoje lozinke za bilo koji nalog. Jedini izuzetak su roditelji. Ne momak, ne prijatelj (pogotovo onaj koji će verovatno sledeće godine biti neprijatelj) … niko.

A kad smo već kod lozinki …

Koristite jake lozinke i pametna korisnička imena

Saveti o tome kako stvoriti najjače lozinke su se tokom godina dosta promenili, jer su se promenile tehnologije (i metode hakovanja!). Evo nekoliko stvari koje treba imati na umu pri kreiranju jakih lozinki:

– Uprkos onome što neki nalozi zahtevaju, ne treba vam veliki izbor velikih i malih slova, brojeva i simbola (iako ih i dalje možete uključiti)

– Dužina lozinke je najveći kvalitet snage lozinke. Većina stručnjaka preporučuje najmanje 10 znakova, iako svaki znak koji dodate nakon toga eksponencijalno povećava vreme potrebno većini hakera da ga razbiju.

– Izbegavajte očigledno: rođendane, imena, sportske ekipe, uzore i sve ostalo što je povezano s vama.

– Koliko god je moguće, koristite jedinstvene lozinke za svaki nalog

– Za starije može pomoći korišćenje menadžera lozinki poput LastPass -a, koji ne samo da može da skladišti, već i generiše lozinke.

– Budite isto tako oprezni sa svim bezbednosnim pitanjima koja se postavljaju prilikom registracije naloga. Ove odgovore (Koji vam je omiljeni sportski tim? Ili Koje je devojačko prezime vaše majke?) Hakeri često mogu pronaći u javnim pretragama i na društvenim medijima.

Vežbajte bezbedno deljenje fotografija

Ako vaša deca dele fotografije na Snapchat-u, Instagramu ili nekoj drugoj platformi, naučite ih nekim principima koji će im pomoći da budu bezbedni:

Ne smeju objavljivati neprikladne fotografije. Bilo koji snimak koji pokazuje više kože nego što bi trebalo, ili koji vas prikazuje u sramnoj ili sumnjivoj aktivnosti, mnogo je verovatnije da će se podeliti sa vašom grupom prijatelja. Potreban je samo jedan „prijatelj“ da ga pošalje u svet koji ne možete da kontrolišete. Tu počinje uznemiravanje putem interneta.

Ne smeju objavljivati fotografije koje otkrivaju informacije. Nemojte dodavati imena fotografijama; stavljati lice i ime zajedno. Ne objavljujte fotografije koje sadrže naziv grada, škole ili imena kluba gde treniraju bilo da je u pozadini ili je logo istaknut na majici. Slika, zaista, govori hiljadu reči.

Ovi principi važe i za vas, roditelji! Moramo dobro razmisliti pre nego što objavimo slike svoje dece.

Otkrivam li previše informacija o svojoj deci kada objavim fotografiju sa opisom?

Da li sam priložio imena sa licima na fotografijama?

Da li delim slike druge dece bez dozvole roditelja?

Proverite i podešavanja na svom Facebook nalogu. Mogu li drugi „prijatelji prijatelja“ videti vaše fotografije? Mogu li deliti vaše fotografije izvan vašeg društvenog kruga?

Foto: Pixabay

Pročitajte i podestite postavke privatnosti na uređajima

Ako vaše dete ima pametni telefon, morate biti svesni da mnoge aplikacije koriste lokaciju telefona, a samim tim i lokaciju vašeg deteta. U skladu sa gore navedenim principima razmene informacija, trebalo bi da isključite deljenje lokacije za većinu aplikacija vašeg deteta.

Na iPhone -u idite u Podešavanja, zatim Privatnost, pa Lokacijske usluge. Podesite sve aplikacije na „Nikada“, uz nekoliko izuzetaka. Za aplikacije za vremensku prognozu, Pronađi moj iPhone, mape i sve druge aplikacije koje bi mogle imati obaveštenja koja tek treba da prođu, ostavite ovo podešeno na „Uvek“. Aplikacije, društvene mreže, kamere i slično treba da ostanu na „Nikada“.

Na Android -u možete isključiti usluge lokacije za pojedinačne aplikacije tako što ćete otvoriti Podešavanja> Opšte> Aplikacije, zatim Konfigurisati aplikacije ili Podešavanja aplikacija, pa Dozvole za aplikacije.

Zašto to radite? Da li ste ikada objavili fotografiju sa svog telefona na Facebooku i na njoj je označen grad u kome ste se tada nalazili? Zdravo, tačna lokacija! To nije ključni podatak koji želimo da naša deca emituju sa svakom slikom koju objave.

Pročitajte i podestite postavke privatnosti na nalozima

Većina aplikacija za društvene mreže (Instagram, Facebook, Snapchat itd.) ima postavke koje korisnicima omogućavaju da u određenoj meri kontrolišu ko vidi sadržaj koji objavljuju.

Budući da je svaka aplikacija različita, a podešavanja i politike privatnosti se stalno menjaju (posebno Facebook), važno je naučiti opcije podešavanja za svaku platformu koju koristite vi i vaša deca. Zatim prilagodite privatnost i podešavanja deljenja kako biste zaštitili sve.

Najbolje je da „izguglate“ postavke privatnosti „naziv aplikacije“, a zatim potražite najnoviji vodič. Povremeno ga posećujte da biste bili sigurni da nedavno ažuriranje ništa nisu promenila.

Koristite pažljivo veštine pretraživanja

Čak i ako vaše dete nema nalog na društvenim mrežama na svoje ime, u jednom trenutku će biti na mreži. Kada budu gledali sadržaje i pretraživali, trebali bismo ih naučiti kako da to rade sigurno.

I YouTube i Google (dva najveća pretraživača) imaju opcije Sigurnog pretraživanja koje se mogu postaviti. Ovo nije savršeno, ali može filtrirati neki manje poželjni sadržaj.

Ohrabrite svog sina ili ćerku da se ne oslanjaju na široko otvorenu Google pretragu kada traže informacije. Veb sajt lokalne biblioteke, školski bibliotekar i drugi pouzdani javni sajtovi se pouzdaniji i sigurniji izvor informacija.

Foto: Pixabay

Odvojite prijatelje u stvarnom svetu i „prijatelje“ na mreži

Jedan od najvećih strahova svih roditelja u digitalno doba jeste mogućnost da stranci kontaktiraju našu decu, pretvarajući se da su neko ko nisu.

Za mlađe, najbolji način da se to spreči je jednostavno blokirati druge da im se obrate. Većina društvenih medija nije za decu mlađu od 13 godina, i verovatno ionako nisu spremni da se nose sa sitnicama i društvenim problemima na mreži.

Za starije koji se upuštaju u taj nivo komunikacije, nije realno blokirati svaki kontakt sa bilo kim u sajber prostoru. Ali dobar princip je samo „prijateljstvo“ ili povezivanje sa nekim koga već lično poznaju.

Omogućite tinejdžerima da budu malo skeptični, kad god neko koga ne poznaju pokuša da ih kontaktira. Vratite se na čvrst princip da nikada ne dajete lične podatke i naučite ih da ne veruju nikome na mreži koga već ne poznaju van mreže. Čim ta osoba počne da postavlja pitanja ili prelazi liniju (pomozite im i da znaju šta to znači), ohrabrite ih da prekinu komunikaciju i razgovaraju sa vama o tome.

Budite pažljivi kada ste na javnim mrežama ili Wi-Fi-ju

Toliko smo postali opušteni sa svojim telefonima, tabletima i laptopovima da polovinu vremena čak i ne razmišljamo o tome gde smo. Sve dok postoji Wi-Fi, nije važno da li smo kod kuće ili u lokalnom kafiću.

Istina je da smo, kada se povežemo na javnu Wi-Fi mrežu, pogodniji za neke zlonamerne aktivnosti. Za sve nas, dobra je navika da se nikada ne prijavite na bilo koji nalog dok ste na javnom Wi-Fiju (sa mogućim izuzetkom školskih naloga na školskom Wi-Fi-u.)

Ovo bi trebalo da uključuje bilo koju vrstu naloga na kojem moramo da unesemo korisničko ime i lozinku, ali to je posebno važno za zaista osetljive stvari, poput bankarstva ili medicinske usluge.

Dobro razmislite pre preuzimanja ili instaliranja stvari

Neka preuzimanja mogu sadržati viruse ili „zlonamerni softver“ koji mogu prevući osetljive informacije sa naloga i uređaja. Vrlo je jednostavno kliknuti na preuzimanje ili instaliranje na stvarima koje se pojavljuju na ekranu. Uvek razmisli dvaput.

Za aplikacije obavezno proverite recenzije, pa čak i potražite naziv aplikacije da vidite da li ima drugih koji su imali problema. Što se tiče datoteka, budite sumnjičavi prema onima sa ekstenzijama (stvari posle tačke poput .eke ili .dmg) koje ne prepoznajete. Zapitajte se možete li verovati izvoru odakle datoteka dolazi.

Još jedna oblast na koju treba obratiti pažnju su brojna dostupna proširenja za pregledače. Deca vole da ih instaliraju na Chrome ili Firefox da dodaju neku funkciju (ili igru!). Ponekad to može dovesti do usporavanja računara ili laptopa. U najgorem slučaju, to mogu biti spam, virusi ili zlonamerni kradljivci podataka.

Nadzor roditelja je (još uvek) dobra stvar

Nijedan filter, roditeljska kontrola ili aplikacija za nadzor nisu sigurni. Ništa od ovoga ne zamenjuje potrebu da mi, kao „digitalni roditelji“, budemo vredni i svesni šta naša deca rade, šta dele i sa kim komuniciraju na internetu. To je svakako izazov, ali i neophodna uloga koju igramo.

Što jasnije možemo da izrazimo očekivanja od ponašanja na mreži, to bolje. Trebalo bi da opišemo kada i gde mogu da koriste tehnologiju (na primer, „nema uređaja u spavaćoj sobi“ ili „sve tehnologije isključene od 20 sati“.) Možemo odrediti koliko dugo treba da budu na mreži, gde mogu da surfuju i koje kompeticije treba da razvijaju kao budući „digitalni građani“.

I za kraj…

Znamo da sve ovo zvuči previše. Problem privatnosti na internetu izgleda pomalo kao brod na moru sa desetinama rupa u trupu. Borimo se da ih sve zakrpimo, zabrinuti da smo propustili jedno ili dva.

Prilikom razmatranja ove liste važno je imati na umu da ne treba da se bavite svim stavkama odjednom. Prvo, uverite se da dobro razumete pitanja privatnosti i preporuke. Zatim, dok nastavite da nadgledate i bavite se onim što vaš sin ili ćerka rade na mreži, videćete „trenutke za učenje“ u kojima možete započeti razgovor o ovim stvarima.

Bezbednost je uvek (i uvek će biti) briga roditelja kada je u pitanju podizanje naše dece. Digitalni svet koji se stalno menja zadao nam je, a zadaje i dalje, različite izazove. Naoružani informacijama i otvorenom komunikacijom, možemo s pouzdanjem pripremiti svoju decu da budu sigurna i u sadašnjosti i u svojoj budućnosti.