Nasilje utiče na sve – one koji su maltretirani, one koji maltretiraju, ali i na svedoke koji nemo posmatraju. Nasilje je povezano sa mnogim negativnim ishodima, uključujući uticaje na mentalno zdravlje, upotrebu nedozvoljenih supstanci, pa čak i samoubistvo. Upravo zbog toga, neophodno je na vreme razgovarati sa decom da bi se utvrdilo da li postoji razlog za brigu.

Deca koja trpe nasilje mogu imati fizičke, socijalne, emocionalne i mentalne probleme. U većini slučajeva ona su depresivna, anksiozna, osećaju se tužno i usamljeno, često menjaju raspoloženje i gube interesovanje za aktivnosti u kojima su ranije uživala. Takođe, prisutne su i promene u ishrani i ritmu spavanja. Svi problemi sa kojima se susreću mogu ostaviti trajne posledice, pa tako izmenjene navike ostaju prisutne i u odraslom dobu. Zbog toga, roditelji treba da obrate pažnju ukoliko primete bilo koju od navedenih promena i da redovno, otvoreno, razgovaraju sa detetom. Sa druge strane, prvi znak za prosvetne radnike da se nešto loše dešava su smanjena postignuća učenika. Do tada vredan, uzoran đak, ukoliko trpi vršnjačko nasilje, radije će propustiti, preskočiti ili u potpunosti napustiti školu.  

Deca koja maltretiraju druge imaju tendenciju da postanu nasilna i sklona rizičnom ponašanju i kada odrastu. Prepoznaju se po vandalskom ponašanju, uništavanju imovine, rano stupaju u seksualne odnose, dobijaju krivične prijave… Kao adolescenti počinju da zloupotrebljavaju alkohol i droge.

Ukoliko su deca svedoci nasilja veća je verovatnoća da će početi da puše, konzumiraju alkohol, pa čak i droge, da bi se priklonili „opasnoj ekipi“ i izbegli maltretiranje. Taj model ponašanja takođe vodi u depresiju, anksioznost i probleme sa mentalnim zdravljem. Da bi se ovakav scenario izbegao neophodno je posvetiti se deci i obratiti pažnju na detalje koji se možda, na prvi pogled, ni ne primećuju.